1. |
Disciplina
03:41
|
|||
Ja imam discipline, aha
Ja imam puno discipline
Nosim je i u džepovima
Jer mi je kuća discipline prepuna
Strpao sam je u svaki kutak
Napunio svaku prostoriju i svaku ladicu
U mojoj kući ponestaje mjesta i za mene samog
Disciplina se gomila… neprestano
Slušaj me sad
Ovo je ozbiljno…
Ja imam nevolje
Upao sam u teške nevolje
Čitao sam o disciplini
I saznao da sam u nevolji
Saznao sam da je disciplina samo iluzija
Koncept koji u stvarnosti ne postoji
Ne znam što učiniti
S kućom punom
Nečeg što ne postoji
Moji su džepovi prazni
I više nemam discipline
Vraćam se u kuću
Ne znam što učiniti
Moja je kuća prazna
Svi kuci i ladice
Po prvi put u povijesti
Otvaram prozore
I puštam svakoga da uđe
I pitam se
Kako ispuniti prostor
Koji je dosad bio pretrpan ničime?
Dobro došli u moj dom
U kojem nema discipline…
Raskomotite se!
Rado bih vas ponudio nečime
Ali nažalost ovdje
Još uvijek nema ničega!
|
||||
2. |
Rekreativni Biciklizam
04:02
|
|||
Pedaliram!
Ja sam
Najsportskiji tip
U svemiru
Osjećam se poželjno
Od strane
Sviju spolova
Osjećam se kao da letim
I dokle god ne mijenjam smjer
I vjetar mi puše u leđa
Ne bunim se
Od previše zraka
I premalo vode
Nekad imam vrtoglavice
Ali zabavljam se
A ponekad i ne
Gledam u slike
Jefferya Smarta
I osjećam se pametno kad
Apsorbiram njegov art
Prelazim izlizane zebre
I pratim prometne znakove
I gledam u usporene semafore
Kroz analogni fotoaparat
To nema veze s pravom sportskom vožnjom
Moje tijelo zna da ja samo sjedim
I da apsolutno ništa se ne događa kad
Čekam na semaforu i fotografiram svijet
S analognom kamerom na film
Vozim se po trakama
Između crta vodilja
Vozim se po rubovima grada
I ljutim se na svakoga
Ovo je vrijeme za brze reflekse
Prihvaćam samo kratke informacije
Ovo nije vrijeme za duboke rasprave
Razgovor u vožnji me psihički iscrpljuje
Čitam internetske članke
Napisane digitalnim krasopisom
Inspirativni fontovi me
Potiču na fizičku aktivnost, nikad nije kasno jer
Ja sam počeo sa 26!
Ali ti ne moraš početi uopće što se mene tiče
|
||||
3. |
Egzodus '97
03:58
|
|||
Na smiješku skupljam pijesak i prašinu
Kad jašem pustinjom na srebrnom konju
I pružam ruku u ništavilo i ako s kojim slučajem uhvatiš
Čekamo te u velikom broju
Put je možda dosadan, i izgleda beskrajan
Možda je jednoličan i nedefiniran
Ali ako me pozove glas iz bilo kog smjera ja sam tu da odgovaram
I ne gubim ni dan
U gomili nesretnih izgubljenih duša
U vozilima ljudskog oblika
Koja svojevoljno odbijaju napustiti svoje tamnice, ti budi iznimka
Dio odlazećeg tima
Neki aspekti ovih odluka jesu užasni
I srca će se slamati u velikom broju
Ne mislim to omalovažavati, ali otvori oči na vrijeme čovječe!
Da ne bi ugledao mrak
Možda je ovaj život samo iluzija
I možda za točnu interpretaciju knjige postanka postoji neka posebna formula
I možda se najdalji put jedino prelazi strpljivim čekanjem
Ovo su moderna vremena koja nose moderne probleme
A moderni problemi zahtijevaju moderna rješenja
Moderne ratnike na srebrnim konjima koji se ne boje ustati i reći
Vodi me! Ja ti vjerujem!
Na smiješku skupljam pijesak i prašinu
Kad jašem pustinjom na srebrnom konju
I pružam ruku u ništavilo i ako s kojim slučajem uhvatiš
Čekamo te u velikom broju
Put je možda dosadan, i izgleda beskrajan
Možda je jednoličan i nedefiniran
Ali ako me pozove glas iz bilo kog smjera ja sam ovdje da odgovaram
Dok me ne proguta mrak
|
||||
4. |
Zatvoreni Prolazi
03:58
|
|||
Kroz označene prolaze
Jedva prolazim
Ovo je nepravda
Nemam se kome žaliti
Ali čitao sam naslovne
Vijesti današnjih novina
I čini se se da postoje građani
Sličnih razmišljanja
Bijesni građani
Oni su riskirali sve
I jutros krase rubrike
Crne kronike
Zidine ove utvrde
Padaju u sjenu pobune
I zato ne ide po planu
I nastaje kaos
Krvoločni pješaci
U panici traže koga da razapnu
Netko je počinio zločin
Koji je odavno trebao biti počinjen
Objeručke prihvaćam to ali
Komešanje gomile već je presudilo
Uzimam zraka
I popravljam kosu
Pritajim se
I čekam osudu
Od adrenalina
Pucaju arterije
Nemam emocija ali
Fizički se ne osjećam najbolje
Postaje vruće
Čak i sjene tope se
A mene oblijeva hladan
Znoj u žarištu pobune
Držim jezik za zubima
Sa svima prijateljevam
Uklapam se u gomilu
I potajno razmišljam
O tisućitom projektu
Gradskoga vijeća
Pale se strojevi
Ruši se drveće
Pa dolazi još strojeva
Za izgradnju najmodernijih
Luksuznih stanova
Ali ja nisam siguran
Zar oni nimalo ne misle?
Krv mi nabija u mozak
Upropaštavam krinku
Urličem i prijetim odlaskom
Zidine moje utvrde
Padaju u sjenu pobune
Metalna konstrukcija
Raste iz temelja
Nekolicina ispranih mozgova
Pred staklenim vratima prerasta u gomilu
Izgleda da sam počinio zločin
Skačem s krova na krov i odlazim
Ali ne ide po planu
I nastaje kaos
Krvoločni letači
U panici traže koga da razapnu
|
||||
5. |
Ljudi u Pokretu
04:26
|
|||
Nisam u formi
I boli me tijelo
Krećem se trakom za trčanje
Samo zato jer prolazim slučajno
Sve dok me nitko ne dira
Nije me briga
Ne razmišljam unaprijed
Konačno sam pri miru
Bole me bedra
I jedva hodam
Gubim ravnotežu kad
Gledam u mjesec varljivih boja
U sedam i petnaest
Fasciniran vremenom
Možda je vrijeme da
Napravim promjenu
Neki stariji ljudi
Istovremeno trče i leže i sjede
A ja se praktički vučem po tlu
I s nekoliko ruku
Držim se za ograde
I gledam ljude
Ljude u pokretu
Trčim brzo i lebdim iznad tla
Utrkujem se sa statičnim tijelima
Pa onda padnem
Sakrijem se u travu
Osjećam krv kako mi
Nabira u glavu
Neprirodan osjećaj
Ako se ne probudim
Još uvijek fasciniran pokretom
Želim da znaš da je došlo do pogreške!
Dobro jutro!
Ovo je glas Amerike
Predsjednik je upravo saznao
Da su srušili blizance
I vidno je uzrujan!
Više o bejzbolu
U nastavku
Ovo je touchdown
Ovo je touchdown
Džepova punih
Bezvrijednih novčića
Kupujem vrijeme
Dok jutro odmiče
Previše uzbuđen
Blebećem gluposti
Izvan granica besmisla
Ali ti ne razumiješ
Štedim korake danas
Još više smanjujem sutra
I opet se praktički vučem po tlu
I s nekoliko ruku
Držim se za ograde
I gledam ljude
Ljude u pokretu
Trčim brzo i lebdim iznad tla
Utrkujem se sa statičnim tijelima
Pa onda padnem
Sakrijem se u travu
Osjećam krv kako mi
Nabira u glavu
Neprirodan osjećaj
Ako se ne probudim
Još uvijek fasciniran pokretom
Želim da znaš da je došlo do pogreške!
|
||||
6. |
Plivanje '84
03:27
|
|||
Mislio sam da će voda biti hladnija
Ovo je ključni trenutak a uopće nisam nervozan
Vrijeme je da padnem u zaborav
Ja sam biceps stvoren da zabavlja
Osjećam se kao da plivam preko Atlantika
Proživio sam tisuću godina u ovih pedeset sekundi
Na samo sto metara
Pitam se da li još uvijek gledaju
Ovaj umorni triceps stvoren da zabavlja
Mislio sam da će voda biti hladnija
Ovo je ključni trenutak a uopće nisam nervozan
Vrijeme je da padnem u zaborav
Ja sam biceps stvoren da zabavlja
Osjećam se kao da plivam preko Atlantika
Proživio sam tisuću godina u ovih pedeset sekundi
Na samo sto metara
Pitam se da li još uvijek gledaju
Ovaj umorni kvadriceps stvoren da zabavlja
|
||||
7. |
Emocije
03:31
|
|||
Ja sam osjetio dobar dan
Ja sam apsolutno siguran da
Da sam umjereno presretan kad
Kad sam u ovom gradu sasvim sam
To je teško izvedivo
Zašto plačeš?
Zašto baš na moj rođendan?
Ja sam odabrao dobar dan
Ja sam u ovom gradu sasvim sam
Na svoj rođendan
I ništa ne osjećam!
Ja sam osjetio loš dan
Ja sam izašao u krivi sat
Ja sam krajnje iziritiran
Ogromna je gužva i to me jako nervira
Moje saučešće
Primi ovaj cvijet
Život bude blesav ponekad
Ja sam osjetio sjajan dan
Ja sam osjetio da si preboljela
Voljenu osobu, laka joj zemljica
I kad šećem kroz grad i kad gledam na sat
I kad grebem o dlan i kad se penjem na kat
I kad gledam u zid i kad okrećem vrat
I kad se pravim da hodam…
Ja preventivno lijem suze da ne ispadnem gad
I kad gledam u zid i kad gledam na sat
Ja kontroliram osjećaj za ljubav i glad
Jer ništa ne osjećam
Ja sam osjetio da se svijet raspada
Ja sam učio iz dječjeg udžbenika
Ja sam naučio da treba bježati
Ja sam odlučio da ću radije ležati
Nuklearne eksplozije
Podrhtavanje tla
Podrhtavanje želuca
Ja sam osjetio glad i skapavam
Ja sam osjetio da bi valjalo dostojno umrijeti
I po mogućnosti punog želuca
|
||||
8. |
Dobro za Građane
04:36
|
|||
Ja sam pametan pas
Radim trikove za ham ham
Iz dlana jedem čak i punog trbuha
Ja sam samo pas
Ovaj dio moje kućice
Do jučer obasjavalo je sunašce
Ovo je dobro za građane
I ovo je loše za parlament
Pa mi smo životinje
I ne znamo za uvrede
Oni koriste teške izraze
Vrijeđaju naš intelekt
Jeste li čuli govor velikog čovjeka?
Kakve samo složene riječi koristi, zaboga!
Čitao sam Orwella, Camusa, Sartrea, Nietzschea
I sad mi je teško jer previše razmišljam
Ovaj dio moje ulice
Do jučer obasjavalo je sunašce, ovo je kraj
Ovo je dobro za građane
I ovo je loše za parlament
Tako su nam kazali
Pa ne bi nam valjda… lagali
Mi smo glasni i buntovni
Mi smo pobunjeni, gnjevni građani
Pravimo nered i držimo znakove
Mi smo pobunjeni nijemi štakori
Životinje iz moje ulice
Još uvijek ližu svoje prazne zdjelice, ovo je kraj
Ovo je dobro za građane
I ovo je loše za parlament
Pa mi smo životinje
I ne znamo za uvrede
Oni koriste teške izraze
Vrijeđaju naš intelekt
Ovo je loše za građane
Ali dobro je za parlament
I sad sve ima smisla
Ovo nisu zgrade nego štenare!
Izbjegavamo poglede
Ne čujemo što govore
A kličemo iz podrške
Jer volimo promjene
|
||||
9. |
||||
S ključem u ruci otvorio sam um
U ledenoj kupki na sjeveru Danske
A onda sam se ponovno rodio kao albatros
I provjerio državne podatke
Sve se događa u istoj sekundi
U uredu 20-11
Postaje kaotično i teško je pratiti
Zadavati nove komande
Ona ima dosje koji nadopunjuje dnevno
Mi smo kreativni, bacamo ideje
Nemamo morala i držimo prste u visinama
A ona kopira naše radnje
Osvijetljeno kapitalizira na tradiciji
Povodljivoj prirodi primitivnog uma
Ukrašena je poput božićne jelke
I svaka dobroćudna gesta je uvježbana gluma
Ona je samo osoba, razumiješ
Ona je osoba imena Subota Predvečer
I nije ju briga za tvoje mišljenje, dragi čovječe!
Sve događa u istoj stotinki
U uredu 7-33
Postaje zabavno i nitko više ne prati
Sistem se oteo kontroli
Ona ima dosje koji sve češće nadopunjuje
A nama je praktički ponestalo stranica
I možda ipak imamo morala ali sad je prekasno
Subota je na svojim vlastitim nogama
I ona se zabavlja
Uz malo glazbe iz kvartova
I malo zločina
I nosi krv
U vreći na leđima
Ona je osoba
Ona je Subota
Ona je osoba imena Subota Predvečer
|
||||
10. |
Polukružna Ulica
03:46
|
|||
Polukružne ulice
Na sjeveru grada
Posjećujem opet
Po trideseti put danas
S pločnika na pločnik
Skačem od zore do podneva
I zaboravljam na vrijeme
U sjeni modernih zidova
Iz ulice u ulicu
Koje jedna drugoj nalikuju
Kao jaje jajetu
Sve više gubim orijentaciju
A lešinari oblijeću
Umorne životinje
Koje čekaju plijen i
Umiru od dosade
Slušaj me sad
Meni ne štima računica
Ovo je farsa
Aha
Ja nikoga ne poznajem
Ali prepoznajem brojeve
Ovdje nema nikoga
A-a
Uzeli smo sve što nam
Je bilo potrebno
I mahali s palube
Srdačno pozdravljali
Otvorenih ustiju
S osmjehom govoreći
Nikad prije izrečene
Riječi pobjede
Polukružne ulice
U ovoj savršenoj četvrti
Na sjeveru grada
Očajnički traže karakter
I zato gledam u prozore
Ali ovdje nema nikoga
Ili me nitko ne vidi
Ili nitko nema vremena
I kako vrijeme prolazi
I ne stiže ni zvuka ni mirisa
U ovoj savršenoj četvrti
Praktički nema ničega
Ovo su moderne ulice
Koje ne traže karakter
I oni kojih nigdje nema
Vjerojatno umiru od dosade
Uzeli smo sve što nam
Nije bilo potrebno
I sjedili na palubi
Uz glazbu i kamate
I zatvorenih ustiju
Žustro smo raspravljali
O savršenim ulicama
Modernog stoljeća
Pao sam na nokte
I slomio prste
I nije me boljelo
Bilo je prekrasno
|
||||
11. |
Rutine
04:11
|
|||
Opet hodam unaprijed
Opet hodam unatrag
Opet sam jeo iz krive ruke
Kušao pohlepu svakoga
Oni su testna plastika
Za kormilom opasnih vozila
I zbog tih neobičnih ljudi
I neobičnog slijeda događaja
Lutam u prostoru između
Navike i pogađanja
I kad pucam u prazno
U magli me s guskama brišu iz registra
Opet hodam unaprijed
Opet hodam unatrag
A što ako
Što ako tlo postane presklisko?
Izgubit ću mnogo sekundi
Sa mnom je praktički svršeno
I zbog ovih neobičnih tala
I neobičnog slijeda događaja
Pogubih se u prostoru između
Navike i pogađanja
I kad pucam u prazno
U magli me s guskama brišu iz registra
Ja sikćem i tražim odgovor
Stojim na ledu u prolazu
Ljudi okreću pogledom
Ovaj je skrenuo, ja ga ne poznajem
Čujem što govore
Možda i ne čujem
Ali tjelesa im govore
Njima klecaju koljena
Oni se boje promjene
Praktički tonu u zaborav
Na utabanoj stazi dok godine prolaze
Neki su pali
A neki još uvijek padaju
A kad dotaknu dno
Onda se opet vraćaju
I hodaju unaprijed
I onda hodaju unatrag
Jer je to ono što oni rade
Ja zahvaljujem
Zahvaljujem najiskrenije
Negdje sam između
Frustracije i utjehe
Prije sam pratio oznake
Bez da ih prepoznajem
A sad prilazim bliže
Iza njih stoje velike osobe
Ja sam odlučio stati na
Loptu i pasti i slomiti vrat
Stojim na mjestu i ne mičem se
Ne prepoznajem vlastiti grad
Na drugoj sam vremenskoj crti
I susrećem sasvim nove osobe
Koje zbunjeno gledaju
I žure da zadrže svoje poslove
|
||||
12. |
Moderna Rješenja
03:34
|
|||
Moderna rješenja su
Uzela maha
Rastući probijaju krovove
I gaze po nama
Sljedbenici klimaju
Priglupim glavama
Iz dosade ili iz
Strahopoštovanja
U sjecištu pravaca
Dobrih i zloćudnih kaosa
Prolaze ralice
I zgrću hrpe krvavih novčanica
Moderna rješenja su
Nezaustavljiva
Prodiru u domove
Prigradskih naselja i modernih gradova
Moderna rješenja su
Uzela maha
Svi im se klanjaju
Ona su zlatna goveda
U psihološkom labirintu
Na katu gospodske utvrde
Sljedbenici naivno
Slijede putokaze
Moderna rješenja su
Uzela maha
Rastući probijaju krovove
I gaze po nama
Sljedbenici klimaju
Priglupim glavama
Iz dosade ili iz
Strahopoštovanja
|
Streaming and Download help
If you like Revirgin, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp